U Zagrebu održana tribina o Sv. Jadvigi

U Zagrebu održana tribina o Sv. Jadvigi

U Napretkovom kulturnom centru u organizaciji HKD Napredak – Zagreb održana je tribina pod nazivom: „Sv. Jadviga – bosanski korijeni zaštitnice Europe". O nizu detalja iz života Jadvige Jagelonske, koji su u javnosti u Hrvatskoj, a i u Bosni i Hercegovini, uglavnom vrlo malo poznati, govorio je Andrija Lovrić, povjesničar i predavač u zagrebačkoj I. gimnaziji, a također je autor više stručnih priručnika te mentor – voditelj na različitim povijesnim istraživanjima.
O svetici bosanskih korijena vrlo se malo znalo, pa je ovo predavanje potaklo veći medijski interes. Želja organizatora tribine, o čemu su pobliže govorili Vlado Luburić, prof. i Mladen Miletović, bila je skrenuti pozornost na činjenice iz prošlosti srednjevjekovne Bosne i njenu povezanost s dvorovima širom Europe. U današnje vrijeme, kada se Bosna i Hercegovina priprema za članstvo u Europskoj uniji, važno je naglasiti da je Bosna još u srednjem vijeku bila itekako povezana s europskim plemstvom i bila njezin dio. Upravo ta činjenica potkrepljuje ideju da se u kraljevskom gradu Bobovcu podigne obilježje Sv. Jadvige, unuke Stjepana II. Kotromanića koji je tu stolovao. Ta ideja osim vjerskog obilježja mogla bi potaknuti bolje gospodarsko i turističko povezivanje Bosne i Hercegovine sa zemljama u kojima je ona zaštitnica, ali i zaštitnica cijele Europske unije. U sklopu tribine pijanista Karlo Ivančić izveo je dvije skladbe za glasovir poljskog skladatelja Frederica Chopina.
Kako je tema izazvala veći interes, u nastavku prenosimo sažetak predavanja Andrije Lovrića održanog 11.5.2016. godine u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu kako bi se šira javnost mogla upoznati s detaljima iz života Jadvige Jagelonske.

* * *

Jadviga Jagelonska – bosanski korijeni zaštitnice Europe
Bosna 14. stoljeća integralni je dio Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva kao banovina s katoličkim Kotromanićima koji nastoje osigurati više autonomije svojoj zemlji. Vladavina Stjepana II. Kotromanića, oženjena poljskom kraljevskom plemkinjom Elizabetom Pjast, osigurava Bosni opći uspon. Udajom kćeri Elizabete od Bosne za Ludovika I. Anžuvinskoga, nasljednika i trona Regni Poloniae (nećak kralja Kazimira III. Pjasta), dodatno pojačava osobnu i zemaljsku moć.
Najmlađa kći Katarine od Bosne i Ludovika Jadviga (1373./74. – 1399.), odgajana i poučavana odgojnom praksom kćeri iz elitnih kuća tipičnima za srednjoistočnu Europu (traktat Elizabete od Bosne o odgoju djevojaka), nakon dinastičke krize i rata, po očinskom pravu nasljeđuje poljski tron te 1384. postaje Hedvig Rex Poloniae.
Krunidba otvara i nove političke mogućnosti koje ozbiljno razmatraju predstavnici moćnoga poljskoga plemstva i Crkve koja je u kućama Anžuvinaca i Pjastovića imala velik utjecaj. Time se spolnsalia de futuro s austrijskim pricom Wilhelmom iz 1378. (boravila na austrijskom dvoru dvije godine u skladu s tim dogovorom), sinom kralja Leopolda III., stavlja u kušnju, a na kraju i biva odbačen udajom Jadvige 1386. godine za nekrštena litvanskog kneza Jagela staroga 35 godina.
Svjesna gubitka ljubavi, naglašeno emotivna, odlazi u vavelsku katedralu gdjeuz trosatnu molitvu krajcrnoga križai Krisotvih riječi koje je po predaji čula RATUJ LITWE (Spasi Litvu!), bacivši svoj veo na križ, donosi odluku da u ime Krista i vjere pristaje na taj brak. Taj čin historiografi tumače dvojako: osobni svjestan odabir zbog odanosti Kristu i vjeri te pritisika osobnih savjetnika pretežito iz redova crkve te dvojnoga stava njezine majke.
Knez Jagel dogovorom u Krevu 1385. pristao je na osobnu kristijanizaciju, kao i kristijanizaciju Litve, te priključenje Velike Kneževine Kruni Poljskoga Kraljevstva. Nakon njegova krštenja, njihova vjenčanja te njegove krunidbe (DOMINUS ET TUTOR REGNI POLONIAE), ona zadržava sva kraljevska prava i ključna je u vladarskim odlukama.
Njezina je vladarska diplomatska aktivnost koju poduzima i provodi s mužom izrazita: dvije vojne kampanje u Ruteniji i Halychu, mir s Vitoldom, korespodencija i ratovanja s teutoncima, pregovori s Petrom I. Moldavskim, stalne veze s papinstvom (Urban VI. i Bonifacije IX.), intervencija u sukobima lokalnoga plemstva...
Naglašen je njezin angažman na polju uzdizanja znanosti i vjere te kristijanizacije: vlastita povelja o utemeljenju (obnovi rada) krakowskoga sveučilišta, utemeljenje Bogoslovnoga fakulteta pri njemu, osobnim novcem kupovina i obnova kuća za sveučilište, 1390. utemeljenje slavenskoga benediktinskoga samostana u Kloparzu (FRAGMENTA GLAGOLITICA), dovođenje karmelićana u Poljsku, dominikanaca u Sandomierz i Lavov, franjevaca i klarisa u Krakow, kartezijanaca u Crveni Kloštar nad Dunaycem, cistercita u Koprzywnicu, osnivanje biskupije u Vilniusu, Kolegija 16 psalmista (psalmi na narodnom jeziku) u Krakowu, financiranje školovanja Litvanaca u Pragu na Karolinumu, brojnih bolnica, ubožništava, gradnje oltara, crkava, prva od vladara posjetila Chestohovu te samostan daruje obiteljskom slikom Gospe... Takva razina duhovnoga i intelektualnoga angažmana u poljskim okvirima do tada nije bila prisutna.
Nakon njezine prerane smrti 17. srpnja 1399. godine (komplikacije pri porodu djevojčice Elizabete Bonifacije koja je preminula nakon tri dana) njezin muž Vladislav Jagel nastavlja isti put koji je ona zacrtala. Tako se iz njezinih odabranih intelektualnih krugova stvara kadrovska podloga djelovanja sveučilišta. Povijesni izvori svjedoče 31 osobu iz toga kruga.Sve su joj ove aktivnosti priskrbile naglašenu visoku razinu ljubavi puka te staleških redova.Povjesničar duhovnosti Konrad Gorski to je kvalificirao kao najdublji izraz kršćanske kulturete kao genijalnost srca.
Brojne legende svjedoče njezin humanizam te naklonjenost narodu i običnom puku. Historiografija je uglavnom kvalificira kao veliku kraljicu Poljskekoja je iznijela Poljsku u sferu najznačajnijih država, kao jednu od najistaknutijih žena vladarica Europe s karakteristikamavelike političke dalekovidnosti.
Crkveni krugovi ističu njezin život natopljen ljubavlju i vjerom,osobnost koja je kršćansko i vjersko stavljala ispred osobnoga.Njezina prerana smrt, kao i cjelokupnost njezina života, rezultirali su spontanim štovanjem puka posjetima njezinu grobu te molitvama uz Jadvigin križ u vavelskoj katedrali. Ima se razloga zaključiti da je još za života ušla u legendu.
U tome su i razlozi zbog kojih je beatificirana 8. kolovoza 1986.od pape Ivana Pavla II. Nakon potvrde čudesna ozdravljenja Ane Romiszowske od strane Medicinskoga odbora vatikanske kongregacije (veljača 1997.), koje se dogodilo nakon višestrukih neuspjelih pokušaja klasične medicine u rješavanja ozbiljnih problema s uhom, proglašena je od pape sveticom i zaštitnicom europskoga ujedinjenja 8. lipnja 1997. godine. U njezinoj se kući znala i štovala svetost kraljice Jadvige pa je obitelj pristupila ciljanim molitvama i devetnici, a istodobno su komadićem platna u koji je bila zamotana kraljičina kost (imali ga od zadnje ekshumacije 1949.g.) tretirali bolesna mjesta dodirima platna nakon čega je u četvrtoj devetnici uslijedilo cjelovito i trajno ozdravljenje.
Prigodom kanonizacije papa Ivan Pavao II. istaknuo je duhovnu svetost njezina života te da je bila most kršćanskoga Istoka i Zapada.
Nažalost do sada nisu istražene njezine potencijalne veze sa zemljom podrijetla njezine majke Elizabete i djeda Stjepana II. Kotromanića. O tome ne govori nijedan znanstveni rad. Inicijativa da se svetu Jadvigu proglasi zaštitinicom bosanskohercegovačkih Hrvata i katolika treba biti dodatnim motivom za istraživanje te sfere njezina života posebice u sadašnjim nastojanjima Bosne i Hercegovine da postane članicom Europske unije čijega je ujedinjenja ona zaštitnicom.

* * *

 

Predsjednik HKD Napredak-Zagreb dr. sc. Tomislav Dubravac primio veleposlanicu Bugarske Nj.E. Tanyu Dimitrovu

Predsjednik HKD Napredak-Zagreb dr. sc. Tomislav Dubravac primio veleposlanicu Bugarske Nj.E. Tanyu Dimitrovu

Predsjednik HKD Napredak-Zagreb dr. sc. Tomislav Dubravac primio je 10. svibnja 2016. godine u prostorijama Napretka, Bogovićeva 1/I, veleposlanicu Bugarske Nj.E. Tanyu Dimitrovu

U ugodnom i prijateljskom razgovoru predsjednik Dubravac je veleposlanicu Bugarske upoznao sa povijesti Napretka i aktivnostima koje zagrebačka podružnica Napretka obavlja tijekom godine. Veleposlanicu, NJ.E. Tanyu Dimitrovu i samu znanstvenicu, posebice je zanimao rad Kluba znanstvenika HKD Napredak-Zagreb. Tanya Dimitrova već je tri godine bugarska veleposlanica u Hrvatskoj i očarana je, kaže, hrvatskom kulturom, ljepotom i poviješću. Predano radi na jačanju kulturne suradnje i razmjene Bugarske i Hrvatske, a njezin angažman ne iznenađuje, budući da je doktorirala etnologiju i folkloristiku. No interesi i obrazovanje bugarske veleposlanice daleko su širi. Naime, Dimitrova je diplomirala teologiju, završila studij međunarodnih gospodarskih odnosa i studij poslovne uprave. Radila je kao novinarka, nakladnica tjednika »Vrijeme«, predsjednica Uprave nevladine organizacije Bulgaria 681, te je obnašala dužnost županice Jambolske županije do 2012. godine kada uplovljava u diplomatske vode i seli u Zagreb. Koncem prošle godine je u HAZU predstavila svoju knjigu »Krštenje kod pravoslavnih Bugara – sakrament i tradicija« koju recenzenti, akademici Stjepan Damjanović i Josip Bratulić kvalificiraju kao iznimno važnu antropološku studiju. Obzirom na veliko iskustvo stečeno u vrijeme obnašanja županice na EU programima međunarodne suradnje i mogućnosti iskorištavanja programa prekogranične suradnje, njena nova knjiga upravo obrađuje navedenu problematiku. Sa velikim zadovoljstvom, u okviru rada Kluba znanstvenika HKD Napredak, prihvatili smo suorganizaciju i promociju najnovije knjigu dr. Dimitrove koju ćemo promovirati 31. svibnja 2016. godine u prostorijama Napretkovog kulturnog centra.